Borba 11. avgusta nas obvezuje!
Na današnji dan, 11. avgusta 1945. godine žene u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji izborile su se za jednaka politička prava s muškarcima, prvenstveno političko pravo glasa – tekovinu koja nije došla milošću vladajuće klase, već kao rezultat dugotrajne klasne borbe te ogromne žrtve i hrabrosti hiljada partizanki, radnica i seljanki u Narodnooslobodilačkoj borbi, posebice kroz AFŽ - Antifašistički front žena (1942. - 1953.).
Od Oktobarske revolucije 1917. u kojoj su se žene prvi put izborile za širok dijapazon prava — na primjer, pravo na legalan abortus, pravo na jednaku plaću za jednak rad, pravo na razvod bez dokazivanja krivnje, puno pravo nasljeđivanja i imovinskih odnosa (uključujući i pravo priznavanja vanbračne djece) — do socijalne revolucije u Jugoslaviji 1945. prošla je europsku povijest klasne borbe u međuratnom periodu i najoštrije doba ekstrema Drugog svjetskog usponom fašizma i nacizma koji su tražili da položaj žena bude isključivo u ulozi majke, supruge i domaćice. Međutim, moderna žena, “taj specijalni tip komunističke žene”, kako ih je proustaški zagrebački Alojzije Stepinac onomad opisivao, uzela je pušku u ruke i pucala je po nacistima i kvislinzima, dok je spomenuti ljigavi Stepinac bio na strani nacističkih okupatora i govorio narodu da je takav komunistički tip žena “tip nakaze od žena. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima.” (Katolički list, br. 3. (1942.), 32.-33.).
Rezultatom te historijske borbe žena Privremena narodna skupština FNRJ 11. je avgusta 1945. formalno priznala i aktivno i pasivno biračko pravo ženama, dok pravo na ravnopravno učešće u političkom životu bilo je i ostalo pitanje realne društvene moći koje se tek trebalo politički u kulturi naroda izboriti, a ne samo putem pravnih akata. Oslobođenje žena neraskidivo je vezano za oslobođenje čitave radničke klase od kapitalističkog izrabljivanja i svih oblika ugnjetavanja, jer drugarice čine barem pola radnog kontingenta i borbene formacije u klasnoj borbi. Danas, kad se kapitalistički režimi na Balkanu i širom sveta desničarski utrkuju u potiranju ženskih i radničkih prava, prisećamo se da su najveće tekovine izborene jedino kroz organizovanu, revolucionarnu borbu odozdo, naročito protiv mračnjaštva saveza kapitala i klerofašističke reakcije. Nasleđe 11. avgusta nas obvezuje: borba za punu društvenu jednakost žena može biti uspešna samo kao deo zajedničke borbe za socijalizam, radničku demokratiju i Socijalističku Balkansku federaciju slobodnih naroda.