Katarza lokalne kompradorštvine

Nakon lokalnih izbora 2021. godine i gubitka vlasti u mnogim općinama i gradovima, te umalo gubitka vlasti u Istarskoj županiji, govori se o nužnoj promjeni unutar Istarskog demokratskog sabora (IDS), stranke koja je 30 godina vladala Istrom. Tako su ubrzo nakon tih izbora krenule stranačke čistke „lošeg“ kadra, među kojima i bivšeg stranačkog predsjednika Borisa Miletića. Sada, četiri godine nakon, te ponovno lošeg rezultata IDS-a na lokalnim izborima 2025. godine, opet se govori o potrebi za kadrovskim promjenama i o tzv. katarzi koja bi se trebala dogoditi unutar stranačkog članstva.

Kao i sve liberalne stranke, tako i IDS ima u svojim temeljima neke ideje oko kojih je od samog početka okupljao članstvo. Recimo, u svojoj Programskoj deklaraciji iz 1991. godine IDS zagovara autonomiju Istre unutar Hrvatske, naglašavajući njezinu multikulturalnost, trojezičnost i povijesnu posebnost. Kroz nju se također zalaže i za stvaranje Euroregije Istre kroz suradnju s jedinicama lokalne samouprave iz Italije i Slovenije koje se geografski nalaze na istarskom poluotoku. Deklaracija je nastojala kanalizirati težnje lokalnog stanovništva za očuvanjem svog identiteta i njegovu želju za boljim životnim uvjetima, upravo putem veće regionalne autonomije, europskih integracija te poštovanja jezičnih i nacionalnih različitosti. Upravo radi toga IDS je privukao simpatije velike većine stanovnika istarskog poluotoka. Na prvim lokalnim izborima 1993. godine, IDS osvaja čak 72% glasova za Skupštinu Istarske županije, dok u svakom vijeću jedinica lokalne samouprave (JLS) osvaja većinu, a čak u 32 od 36 JLS-ova u Istri dobiva preko 60% glasova. To stranci omogućuje priljev velikog broja novih članova i stjecanje utjecaja kroz lokalnu vlast.

Takva situacija morala je privući pažnju kapitala, koji je na razne načine osiguravao da stranačko vodstvo, kroz birokratski centralizam, rukovodi odlukama lokalnih dužnosnika u njegovom interesu. Dakle, tu počinje pretvaranje stranke iz takozvanog „sluge narodu“ u „slugu kapitalu“. Na taj je način kapital imao prostor za nesmetano kretanje po Istri, ponajviše u priobalju. Vidjevši priliku u ubrzanom razvoju gospodarstva, mnogi lokalni poduzetnici, u toj fazi još uvijek nedovoljno moćni za lobiranje na najvišoj razini, počinju lobirati kod lokalnih dužnosnika kako bi osigurali svoj interes, pritom zaobilazeći stranačko vodstvo. Tu dolazi do unutarstranačkih sukoba, odnosno direktne veze s procesom decentralizacije stranke. Pa tako imamo primjere „odmetnutih“ lokalnih čelnika koji su, pod utjecajem lokalnih kapitalista, postali stranački neposlušnici ili su na sljedeće izbore išli kao nezavisni kandidati.

Dakle, bez obzira na tzv. temeljne vrijednosti, osnovna vrijednost IDS-a, kao i svih buržoaskih stranaka, jest njihova sposobnost pružanja usluga kapitalu. Ta sposobnost postaje glavna preokupacija stranačkog vodstva radi posljedičnog direktnog interesa. Konkretan primjer je članstvo dugogodišnjeg predsjednika i trenutnog počasnog predsjednika IDS-a, Ivana Jakovčića, u nadzornom odboru Afarak grupe, finske metalurške kompanije, čiji vlasnik Danko Končar gradi hotel preko puta pulskog brodogradilišta Uljanik. Zbog brodogradilišta u susjedstvu, smanjuje se turistički potencijal investicije. Posljedica toga je uništenje nekada moćnog brodogradilišta i njegova buduća prenamjena u „druge svrhe“. Upravo na taj način kapital osigurava svoju investiciju.

Prolaskom vremena, stranka je privukla nove članove koji su shvaćali što je osnovna stranačka vrijednost (pružanje usluga kapitalu), te koji su i sami bili sitni kapitalisti. Dio starijih članova ostaje u stranci, poglavito na nižim funkcijama ili samo u svojstvu članstva, bilo radi inertnosti, bilo zbog samouzrokovane sljepoće idealističkim shvaćanjem politike. Upravo zato često svjedočimo nezainteresiranosti i nesposobnosti visokopozicioniranog stranačkog kadra za raspravu o politikama iz temeljnih stranačkih dokumenata. Ili, kada do njih dođe, te rasprave djeluju suhoparno i nespretno.

Gubitkom vlasti u mnogim JLS-ovima, IDS-u slabi sposobnost pružanja usluga, te se kapital okreće sposobnijim pojedincima i strankama. Najzornije to vidimo u slučaju pulske lokalne samouprave. Naime, pred lokalne izbore 2021. godine, tadašnja vlast IDS-a kreće u prenamjenu zemljišta za izgradnju budućeg hotela Valkane na lokaciji Lungomare. Nakon izbora IDS gubi vlast u gradu Puli. No, kapital, u ovom slučaju investitor Dragan Šolak je svoj interes osigurao još prije izbora, na način da je projekt izgradnje hotela radio suprug gradske vijećnice, a kasnije i predsjednice gradskog odbora za prostorno uređenje Ivane Mohorović, koja je bila na „Nezavisnoj listi Filipa Zoričića“. S druge strane, član predsjedništva pulskog ogranka Socijaldemokratske partije (SDP) Stevan Muidža bio je direktor firme Istra cement, koja je trebala graditi hotel i koja je u većinskom vlasništvu također Dragana Šolaka. Upravo će te dvije stranke (NLFZ i SDP), nakon izbora, sklopiti koalicijski sporazum zajedno sa strankom Možemo!. Taj će sporazum biti raskinut upravo zbog hotela, odnosno zbog inzistiranja stranke Možemo! da se odluka o njegovoj izgradnji donese referendumom. Koalicijski sporazum je raskinuo novi gradonačelnik Filip Zoričić, opisivajući ga kao „ručnu kočnicu razvoja grada“. Nova koalicija je tada uključivala, uz vijećnike NLFZ-a i SDP-a, Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), te odbjegle partnere IDS-a, a sve u cilju neometane realizacije projekta izgradnje hotela. Dakle, kapital ne prepušta stvari slučaju, već osigurava svoj interes gdje god je to moguće. U ovom slučaju, svejedno je bi li IDS ostao na vlasti ili bi netko drugi zamijenio njegovo mjesto.

Nakon poraza IDS-a 2021. godine, velik dio njegovih članova, pogotovo neformiranih sitnih kapitalista, napušta stranku, a dio njih se direktno sljubljuje s novom vlasti, na čelu s novim gradonačelnikom Zoričićem.

Dokle god IDS bude obnašao vlast u JLS-ovima ili bude potencijalna prevaga u vijećima istih, dotle će kapital biti prisutan u njegovim redovima. Ukoliko IDS s vremenom nastavi gubiti sposobnost pružanja usluga, tada će njegovo vodstvo, poput vodstava drugih liberalnih stranaka (npr. Hrvatska socijalno-liberalna stranka ili Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati), početi parazitirati na sposobnijim strankama, poput HDZ-a ili SDP-a, kako bi kapital dodatno osigurao svoj utjecaj tamo gdje mu je potreban „jezičac na vagi“.

Katarza koja je pogodila IDS nakon lokalnih izbora 2021, ili koja se spominje sada, nakon lokalnih izbora 2025. godine, ne može promijeniti stranku. Koliko god bilo kadrovskih ili statutarnih promjena, one ne mogu promijeniti njezinu osnovnu vrijednost – a to nisu članovi ili „temeljne ideje“, već jednostavno sposobnost pružanja usluga kapitalu. Jedina katarza koja se dogodila jeste ta da je radni narod Istre s vremenom shvatio da IDS ne radi u njegovom interesu – a ona katarza koja tek treba uslijediti je ta da shvati kako ni jedna buržoaska stranka to ne čini, bez obzira na njene „temeljne ideje“. No, takvo što neće se spontano dogoditi, već je za to potrebna radnička partija koja bi artikulirala interese tog radnog naroda. Ta partija mora inkorporirati svoj program sa specifičnostima krajeva poput Istre, analizirati i shvatiti uzroke uspona i pada stranaka poput IDS-a, te na taj način oduzeti prostor liberalnim šarlatanima i njihovim strankama.

Želiš da podržiš rad Kontranapada?

Javi se za svoj primerak u elektronskoj ili paprirnoj formi.

Prijavi se odmah!