Nepogode u Prijedoru iz 2025: profitna logika na djelu

Slučaj Bukova Kosa

Stanovnici Bukove Kose (opština Prijedor) već duže vrijeme trpe isparavanje gasova u čijem sastavu se nalazi sumpor, a koji nastaju prilikom iskopavanja rude mrkog uglja izuzetno niske kvalitete, jer isti nije „sazorio“. No, kao što ćemo vidjeti, za profitnu logiku to nije bitno.

Govoreći za portal Capital.ba, mještanin sela Bukova Kosa i aktivista Miroslav Stakić opisao je proces trovanja životne sredine i lokalnog stanovništva:

„Ovdje se eksploatiše ugalj koji sadrži mnogo sumpora, tačnije 9–13%. To je previše za eksploataciju i baš zato se ranije nije iskopavao. Oni su napravili dva depoa na kojima lageruju ugalj, ali se zbog velikog udjela sumpora on stalno samozapaljuje. Svaki dan vidimo bagere koji razbacuju ugalj da bi ugasili požar, ali to ne daje rezultate.“

Pored toga, naveo je da su i stručnjaci upozorili da ugalj s tolikom koncentracijom sumpora nije predviđen za eksploataciju, te da su sagorijevanja dovodila i dovode do prebojavanja riječica i potoka u narandžastu boju uslijed prisustva teških metala.

Priča počinje još 2023. godine, kada je preduzeće Drvo-export iz Teslića, koje je povezano sa odbornikom vladajućeg SNSD-a Srđanom Klječaninom Rufijem, uz prećutno odobrenje lokalnih i entitetskih vlasti krenulo sa eksploatacijom rude uglja. Postupak za dodjelu koncesije Vlade Republike Srpske pokrenut je tek jula 2024. godine.

U prethodnom slučaju rudnika u Bistrici, mještani su zbog nezakonite koncesije za eksploataciju uglja na tom lokalitetu bili primorani podnijeti tužbu protiv Republike Srpske, grada Prijedora i već pomenutog investitora. Iskopavanja, pored toga što dovode do urušavanja zdravlja ljudi i životne sredine, prijete i da unište spomen-područje žrtvama fašističkog terora Jezerine – mjesto stradanja žena, djece i staraca od ruke ustaša u Drugom svjetskom ratu. Iskopavanje je dovelo do stvaranja jalovine i dva potencijalna klizišta; usljed nepripremljenosti terena, pod teretom jalovine došlo je do pomjeranja tla i nastanka pukotina u zemlji. Sa daljim odmicanjem procesa eksploatacije, opasnost od nestanka prijeti i lokalnom groblju u Bukovoj Kosi.

Prema navodima aktiviste Centra za životnu sredinu Dragana Ostića, Centar je do sada podnio šest tužbi i doživljavao odbijenice na svim nivoima. Čak je Vrhovni sud RS odlučio da nevladine organizacije ne mogu osporavati odluku Vlade o pokretanju koncesije, pa je na koncu postupak prenesen na Ustavni sud BiH.

Kako navodi Centar, investitor je 2024. godine pokrenuo postupak procjene uticaja na životnu sredinu, ali je to učinio na površini čak tri puta manjoj od istražnog polja. Cilj mu je očito bio da bude oslobođen izrade studije uticaja. Zanimljiv je i podatak da, po važećem Dokumentu o politici dodjele koncesija iz 2006. godine, firma Drvo-export nije ni mogla dobiti koncesiju za iskopavanje uglja. Naime, Dokument predviđa davanje koncesija isključivo za željeznu rudu, kamen, glinu i malomineralnu vodu, što govori da je na djelu kršenje zakona, po ko zna koji put, sa starim ciljem – da se profitira. Otuda ni ne čudi da o koncesijama odlučuje Vlada umjesto Narodne skupštine RS, uprkos ustavno-zakonskim normama, jer iste nisu iznad profitne logike već su njima podređene.

U pokušaju da eksploataciju uglja u Bukovoj Kosi učine legalnom i opravdanom, vlasti su prošle godine u septembru organizovale „naučni skup“ tim povodom. Iz dokumenata se može vidjeti da su neki od učesnika, navodni nezavisni stručnjaci, ljudi sa liste odbornika Republičke stranke Srpske za Skupštinu grada Prijedora; u pitanju je stranka bliska vladajućoj SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata).

U cijelu priču oko rada nelegalnog rudnika u Bukovoj Kosi uključio se i sam Milorad Dodik, obećavajući zatvaranje istog. Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor takođe se uključio, pozivajući se na potrebu slanja inspekcije na teren radi utvrđivanja nepravilnosti – a sam je do juče optuživao mještane Bukove Kose da su „sami krivi za otvaranje rudnika“ jer su prodali zemlju. Oglasio se i Rufi, vlasnik firme Drvo-export, rekavši da će podržati Dodikovu ideju da se rudnik zatvori pod uslovom da mještani od kojih je otkupio zemlju vrate novac u vrijednosti 8–9 miliona maraka, koliko tobože vrijedi sama investicija.

Mještani pak kažu da je inspekcija izlazila nekoliko puta na teren, ali bez ikakvih vidljivih rezultata. Inspekcija se pojavila kod prvog kopa u Bukovoj Kosi – ali ne samo da niko od inspektora nije izašao da utvrdi činjenično stanje, već je ista došla automobilom, pa se trenom okrenula i vratila nazad odakle je i došla.

Sve ovo samo pokazuje da državne institucije nisu neutralne u odnosu na društvo u kojem živimo. Naprotiv, one su u službi vladajuće klase ovog društva – klase kapitalista, ili narodski rečeno tajkunerije. Zbog toga su građani Prijedora i mještani Bukove Kose i Velikog Palančišta odlučili uzeti pravdu u svoje ruke, kroz organizovanje mirnih protestnih okupljanja i šetnji, što čine svake subote u sedmici počev od 22. marta.

Želiš da podržiš rad Kontranapada?

Javi se za svoj primerak u elektronskoj ili paprirnoj formi.

Prijavi se odmah!

Poplave u Prijedoru

Poplave ni ove godine nisu zaobišle Prijedor, a najgore od svih prijedorskih naselja prošli su Gomjenica, Tukovi i Stari grad. Nečišćena korita rijeka doprinijela su tome da nakon kiše dođe do aktiviranja podzemnih voda, koje su građanima prouzrokovale brojne probleme. Mještanin naselja Gomjenica Damir Ivanković izjavio je za BN TV da nasip za odbranu od poplava nije bio ni napravljen, pa je Gomjenica faktički žrtvovana. Od prethodnih poplava 2014. godine ovaj mještanin nije još uvijek dobio nikakvu finansijsku naknadu, pa se tako ne nada da će je dobiti ni od ovih.

Šta je dakle urađeno na planu odbrane grada od poplava nakon 2014, i kako se u tom cilju troše sredstva iz javnog budžeta?

U gradu i opštini Prijedor, gdje je na vlasti Dodikov SNSD, većina sredstava odlazi na troškove opštinske i gradske uprave, dok su za sve ostalo namijenjena sredstva u znatno manjem iznosu. Tako je u planu za 2025. godinu Odsjeku za civilnu zaštitu grada Prijedora namijenjen iznos od oko 165 hiljada maraka, dok je za stručnu službu gradonačelnika planirano izdvajanje od milion i po, a za njegov kabinet više od 430 hiljada maraka. Za sanaciju štete od poplava je od ukupnih sredstava gradske uprave za 2025. godinu (pedeset i po miliona maraka) planirano slovom i brojem nula maraka!

U svom poznatom maniru, lokalni i entitetski političari obišli su Prijedor nakon poplava. Premijer RS Radovan Višković pojavio se uz pratnju pripadnika SAJ-a i Žandarmerije, obećavši pred kamerama finansijsku pomoć građanima, dok je sam Dodik dao konkretnije obećanje pomoći u iznosu od milion maraka. Naravno, ako do pružanja pomoći ikada uopšte dođe, to će se svesti na klasičnu igrariju uslovljavanja za istu članstvom u vladajućoj stranci, a sam karakter pomoći na nekoliko stotina maraka uz pakete hrane i higijene.

Kao izraz revolta građani najavljuju mogućnost ostavljanja svog propalog namještaja ispred prijedorske gradske skupštine, pa „neka gradonačelnik s tim radi šta hoće!“

Šta da se radi?

Kada se postavi pitanje daljeg otpora radnih ljudi i građana, apelovanje na rad institucija i pravnu državu može imati mobilizacioni značaj, ali se na tome ne smije završiti. Suštinski gledano, ovakav rad institucija sasvim je u skladu s perifernom pozicijom koja je namijenjena ovim prostorima u međunarodnoj podjeli rada, te sa uslovima kapitalističkog privređivanja, gdje je sve podređeno profitnoj logici. Stoga je nužno zahvatiti dublje, korjenitije – u pravcu organizovanja snage koja se može izboriti za društvo u skladu sa potrebama ljudi, a ne stranog kapitala i njegovih domaćih agenata.

Primjer širenja prakse narodnih zborova koji se javljaju po Srbiji može nam poslužiti kao inspiracija, uprkos svim nedostacima u njihovom radu.

Ne dođe li do tog dubljeg zahvata, bude li se cijela borba svela na apel za pravnom državom, običan radni narod trpiće poraz za porazom, a efekti će biti minimalni. Da bi borba imala što jasnije ciljeve ispred sebe, te kako bi se zloupotreba zborova od strane lokalnih politikanata svela na minimum, potrebna je idejna i politička usmjeravajuća snaga – radnička partija, koju treba da gradimo i vezujemo za probleme radnih ljudi i građana.