Reč uredništva: Nova godina, novi morbidni simptomi
Nova 2026. godina za svet nije počela prvog već trećeg januara, kada je Trampova administracija u SAD izvršila agresiju na Venecuelu. Otada je skoro svaki dan donosio novu udarnu vest, uglavnom vezanu za opadajuću imperijalističku silu broj jedan: pretnje aneksijom Grenlanda, napadom na Iran i Kubu; formiranje Odbora za mir, eminentnog skupa ratnih zločinaca koji će (kolonijalno) upravljati devastiranom Gazom; ubistvo Amerikanke Rene Gud od strane ozloglašenog ICE-a, savremene verzije odreda za linčovanje; ubistvo Amerikanca Aleksa Pretija od strane Pogranične patrole, partnera ICE-a u državi koja se ubrzano fašizuje.
Niko bolje od Trampa, samozvanog „predsednika mira“, ne potvrđuje rečenicu Roze Luksemburg da militarizam, „zakonito dete kapitalizma“, ima dva oblika: naoružani mir i rat. Naoružani mir našeg sveta sve je krhkiji. Stari hegemon svetskog kapitalizma svestan je svog opadanja, i utoliko agresivniji i ubitačniji u borbi za opstanak protiv imperijalističke sile Kine u usponu. Nasilje koje prati fašistički obrazac – upereno protiv određenih kategorija „nepodobnih“ ljudi (najčešće „rasno“, ali sve učestalije i politički), bez pokrića i bez ikakve sankcije – napustilo je margine nedopustivog sa prekretničkom ulogom koju igra izraelski genocid u Gazi. Obrazac nasilja koji je donedavno bio svojstven pre svega uličnim odredima krajnjedesničarskih organizacija sve češće gledamo kao uobičajeno postupanje državnog aparata sile.
Takvi vidovi nasilja tokom proteklih godinu dana nisu bili strani ni režimu Aleksandra Vučića. U sve nestabilnijem i nepredvidljivijem međunarodnom okruženju, koje mu ne ide u prilog, režim nastoji da se kombinacijom brutalne sile, naglih i bahatih zakonskih i institucionalnih promena, te zakulisnih dilova sa kriminalcima koje drži na uzici učvrsti na domaćem terenu. Antirežimski pokret je već oko pola godine u povlačenju i preusmeren na teren izborne borbe, što potcrtava činjenicu da režim nije „gotov“ sve dok zapravo ne bude oboren. Iako legitimitet teško da će ikada uspeti da povrati na nekadašnje nivoe, silu još uvek čvrsto drži u svojim rukama.
Staro umire – i to sporo; novo ne može da se rodi – barem ne brže. Visok nivo politizacije u društvima koja se sve oštrije polarizuju, od Srbije do SAD, otvara manevarski prostor za čije osvajanje će se nadmetati levica i desnica. Ključno je da progresivne i borbene snage zbijaju svoje redove, ujedinjuju se u konkretnim borbama i grade strukture koje će moći kako da pruže otpor državnom i paradržavnom nasilju, tako i da se organizuju za izgradnju revolucionarne alternative. To je glavni izazov s kojim i mi u Marks21 ulazimo u 2026. godinu.
Prvi ovogodišnji Kontranapad posvećujemo retrospektivi i perspektivi različitih frontova borbe koji su se tokom protekle godine otvorili u Srbiji, kao i njihovim akterima. Uz to, stavljamo potrese svetskih razmera u kontekst smrti unipolarnog svetskog poretka, i mnoštva morbidnih simptoma koje ova era kapitalizma rađa.
Svim čitaocima i čitateljkama želimo da ne posustaju i ne očajavaju, nego se organizuju – za revolucionarne promene i za socijalističko društvo!
Želiš da podržiš rad Kontranapada?
Javi se za svoj primerak u elektronskoj ili paprirnoj formi.