Rektor na saslušanju: Režim proglasio rat univerzitetima!
Rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić pojavio se u Upravi kriminalističke policije na Novom Beogradu kako bi dao izjavu u vezi sa navodnom zloupotrebom službenog položaja koju su protiv njega podneli „studenti koji žele da nastave da studiraju“ (čitaj: Ćaciji).

Dok je blokada RTS-a u Beogradu ulazila u treći dan, sa očiglednim posledicama po programsku šemu javnog servisa, rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić pojavio se u Upravi kriminalističke policije na Novom Beogradu kako bi dao izjavu u vezi sa navodnom zloupotrebom službenog položaja koju su protiv njega podneli „studenti koji žele da nastave da studiraju“
Vučić je pritiskom na rektora i ponavljanjem neoliberalne pretnje o privatizaciji univerziteta (ponavljajući davnašnji stav Vojislava Šešelja i nedavne baljezgarije Đuke Bizona) objavio rat i univerzitetima i sistemu visokog obrazovanja.
Dvosatno isleđivanje rektora Đokića još jedan je u nizu napada na masovni pokret koji ugrožava vlast SNS-a već mesecima. Eskalacija represije kojoj svedočimo ukazuje na to da režim razvija strategiju demonstracije i upotrebe sile kako bi podstakao širenje pukotina i lomio mreže solidarnosti i podrške koje su izgrađene od pada nadstrešnice u Novom Sadu. Podsetimo, u poslednjim mesecima videli smo više desetina napada batinaša i drugih poslušnika režima na studente, radnike u prosveti i druge učesnike demonstracija. Među njima se ističu brojna gaženja prilikom blokada saobraćajnica, napad bejzbol palicama na studente u Novom Sadu, napad nožem na dekanicu Filozofskog fakulteta u Nišu, ali i bizarnu „kontrablokadu“ saobraćaja između Pionirskog parka i Doma narodne skupštine u Beogradu.
Ipak, usled toga što je parapolicijsko nasilje samo povećalo koheziju pokreta, režim je počeo da se okreće korišćenju formalnog aparata sile, uz to da policiji daje odrešene ruke da i sama koristi protivzakonite metode, kao što smo videli prilikom napada zvučnim topom na okupljene u Beogradu 15. marta. Pored njega, treba istaći prisluškivanje, privođenje i pritvaranje opozicionih aktivista pod optužbom za protivustavno delovanje, redovne pozive istaknutijim učesnicima protesta na informativne razgovore u policiju i BIA-u, kao i iživljavanje policije nad učesnicima mirne blokade RTS-a u poslednjim danima.
Treći pravac državne represije tiče se ekonomskog i pravnog pritiska na zaposlene koji podržavaju studentske zahteve – slanje prosvetnih inspekcija u škole, smene školskih odbora, postavljanje partijskih poslušnika na mesta direktora i protivzakonito smanjenje plata zaposlenima u prosveti. Pored zaposlenih u srednjim i osnovnim školama, Vučić je pritiskom na rektora i ponavljanjem neoliberalne pretnje o privatizaciji univerziteta (ponavljajući davnašnji stav Vojislava Šešelja i nedavne baljezgarije Đuke Bizona) objavio rat i univerzitetima i sistemu visokog obrazovanja.
Ukoliko se nastavi slabljenje pokreta, ukoliko uprave fakulteta počnu da pritiskaju studente da okončaju blokade, ukoliko se štrajk u prosveti okonča neslavnim porazom, represije će biti sve više i ona će postati sve brutalnija.
Jasno je da je režim ozbiljno uzdrman, ali deluje da je uspeo da izađe iz čiste defanzive i pređe u kontranapad. Njegova ozbiljno sužena društvena baza primorava ga da se okreće sve brutalnijim merama represije kako bi povratio moć i slomio pokret. Sa svakom instancom pritiska koju uspešno sprovede, on će biti sve samouvereniji i sve okrutniji u svojoj nameri da se sveti.
Moramo biti spremni da se branimo. To znači i da stojimo solidarno sa svima koje režim targetira kako bi podelio pokret i da razvijamo strategije koje mogu da osujete i ublaže represivne mere. Neki od tih koraka imaju već solidnu osnovu – mreže pravne pomoći, ogromna mreža prikupljanja novčane pomoći za zaposlene u prosveti i generalno za logističke potrebe pokreta, ad hoc protesti protiv privođenja… Međutim, to nije dovoljno. Ukoliko se nastavi slabljenje pokreta, ukoliko uprave fakulteta počnu da pritiskaju studente da okončaju blokade, ukoliko se štrajk u prosveti okonča neslavnim porazom, represije će biti sve više i ona će postati sve brutalnija. U takvoj situaciji pokret će morati da razradi novu, odbrambenu strategiju, dok se ponovo na nađe u poziciji da natera režim na povlačenje.